A.B. Šimić je napisao "Pjesnici su čuđenje u svijetu", a ja kažem dianoetika, ljudsko umijeće razmišljanja i sposobnost izražavanja poezijom, slikama, skulpturama, pokretom ili jednostavno mislima pretvorenim u napisano štivo dokazuje da čovjek stvara "čuđenja vrijedna" djela.
Svijet oko nas, svijet pojava, doživljaja, događaja i stvari je svijet o kojem mi misleći stvaramo riječi, a onda iz tih riječi nastaju ponovo naše naše misli o stvarima, događajima, doživljajima, pojavama.
Svijet oko nas, svijet pojava, doživljaja, događaja i stvari je svijet o kojem mi misleći stvaramo riječi, a onda iz tih riječi nastaju ponovo naše naše misli o stvarima, događajima, doživljajima, pojavama.
Riječi su pomagala kojima se snalazimo u svom misaonom svijetu i jedna od mogućnosti međuljudskog komuniciranja. Preobražavajući iskustva u pojmove i značenja mi stvaramo jezik simbola kojima se onda dalje služimo. Za nešto nedovoljno definirano, nešto nedovoljno jasno, nešto jako lijepo ili ružno upotrebljavamo metafore, jezični mikrokosmos koji nam omogućava diferencirano izražavanje najsuptilnijih osjećaja. Qualiju naših stanja, ono najintimnije u nama, našu samoosjetilnost i samoosjećajnost ne možemo ponekad niti metaforama opisati, qualija je naše misaono- osjetilno- osjećajno bogatstvo, naše umijeće razmišljanja, naša dianoetika. Pri dijalogu ili diskusiji dolazi do upoređivanja misli, stvaranja novih misaonih slika, koje ostaju u sjećanju i uvijek ih povezujemo sa onim nedefiniranim, nedovoljno jasnim, ružnim ili lijepim. Filozofsko pitanje koje je proizašlo iz proučavanja qualije je: Možemo li mi znati kako osjeća i spoznaje šišmiš? Naravno da ne možemo jer se šišmiš snalazi u prostoru posredstvom ultrazvuka, on ima osjetila koja mi ne posjedujemo, pa jednostavno ne možemo niti opisati taj doživljaj.
Razmišljajući o filozofiji pokreta ja ulazim područje u kojem je osnovni problem nedostatak riječi, kojima bih doista mogla opisati ono što osjećam kada mislim pokret. Logika simbolike o pokretu kada ga mislim mi pomaže u misaonoj orjentaciji. Nerazvijeno i nedodvoljno istraženo područje simbolike kojom se služim pri objašnjavanju umijeća svakodnevnog pokreta me navodi na kombiniranje poznatog s novonastajućim. Da bih uvela neki novi pojam u jezik moram ga prvo istinski osjetiti, sebi samoj razjasniti, definirati, a onda pokušati deskriptivno predložiti kao objašnjenje za moju misao.
"Manu propria kineziterapija" je radni naziv mog novog koncepta o terapiji pokretom. Manu propria, znači vlastoručno, kineziterapija je terapija pokretom, pa ja sjedinjujući ta dva pojma poušavam osmisliti ideju da pokret ljudskoga tijela počinje u glavi, a ne u mišićima.
Sustavnim istraživanjem svih faktora, koji stvaraju i objašnjavaju pokret, ja možda prelazim granicu jezične ustaljenosti, ali sam pojam filozofija pokreta mi na jedan način dozvoljava uvođenje nekih novih termina. Metode koje razvijam unutar konzepta sam nazvala:
Sustavnim istraživanjem svih faktora, koji stvaraju i objašnjavaju pokret, ja možda prelazim granicu jezične ustaljenosti, ali sam pojam filozofija pokreta mi na jedan način dozvoljava uvođenje nekih novih termina. Metode koje razvijam unutar konzepta sam nazvala:
4-D samopoimanje, 4-D samostabilizacija i 4- D samomobilizacija.
U kineziologiji, nauci o pokretu, je sve definirano, određeno, mjerljivo i izračunljivo. Filozofirati pokret, povlači za sobom potrebu samospoznaje, samopotvrde i samodefiniranja. Filozofija je, svojim uranjanjem u znanost, obogaćivala misaono bogatsvo mislioca i omogućila im uvođenje novih tema u naučna istraživanja i tako je došlo do etabliranja novih disciplina unutar znanosti/ Povijest, semantika, sociologija, etnologija/.
Istraživanje mozga nam je otvorilo nove opcije u doživljaju pokreta, otvorilo novi put u spoznaji njegovog nastajanja i pokazalo da četverodimenzionalnim samopoimanjem možemo utjecati na njegovo nastajanje i trajanje, na njegovo vrijeme i prostor. Filozofija pokreta, misaoni doživljaj njegovih struktura, nam može pomoći, da njime naučimo tijelu dati širinu spoznaje, bogatsvo prostora i ljepotu trajanja.
Činjenica, da je misao pokret, mi omogućuje traženje mojih zatomljenih mogućnosti u univezumu misaono- osjetilno- osjećajnog, osnovne energije njegovog početka u meni samoj. Kada otkrijem početak pokreta tada osjećam kako moja misaona energija prelazi u kinetičku i ja onda mogu tu energiju usmjeravati i pretvarati je u vidljivi oblik pokreta.
Sloboda je imanentna mišljenju. Dianoetika, umjeće razmišljanja ostvaruje i širi osjećaj slobode u nama. Razmišljajući mi otkrivamo nove mogućnosti za ostvarenje autonomije tijela i daljnji razvoj misli. Na taj način smanjujemo mogućnost rutinskog ponavljanja tuđih misli i zatvaranja u krug nesamostalnog, a time automatski nefilozofskog razmišljanja. Kada se radi o osobnom pokretu i njegovoj svjesnoj spoznaji ne smijemo, uvijek iznova, padati pod utjecaj tuđih misli, ne smijemo ga učiti kao što učimo povijesne činjenice, strani jezik ili formule iz fizike i kemije. Pokret je naš život, tuđa misao smije biti samo poticaj za razvoj umijeća pokreta i stvaranje svoje osobne istine o njemu.
Iz umijeća razmišljanja proizlazi ideokinetička misaona slika o sebi samome. Ako uspijemo tu misao pretvoriti u pokret, to je onda jedinstveni doživljaj, uvijek novo iskustvo, nova kreacija tijela u trenutku koji svjesno spoznajemo.
Povijest filozofije se bazira na traženju uzroka za nastajanje života na zemlji i razjašnjavanju uvijeta koji su omogućili nastajanje vrste čovjek. Filozofija uma danas pokušava pronaći uzrok koji je stvorio uvjete za razvoj univerzuma misaono- osjetilno- osjećajnog u čovjeku.
Činjenica, da je misao pokret, mi omogućuje traženje mojih zatomljenih mogućnosti u univezumu misaono- osjetilno- osjećajnog, osnovne energije njegovog početka u meni samoj. Kada otkrijem početak pokreta tada osjećam kako moja misaona energija prelazi u kinetičku i ja onda mogu tu energiju usmjeravati i pretvarati je u vidljivi oblik pokreta.
Sloboda je imanentna mišljenju. Dianoetika, umjeće razmišljanja ostvaruje i širi osjećaj slobode u nama. Razmišljajući mi otkrivamo nove mogućnosti za ostvarenje autonomije tijela i daljnji razvoj misli. Na taj način smanjujemo mogućnost rutinskog ponavljanja tuđih misli i zatvaranja u krug nesamostalnog, a time automatski nefilozofskog razmišljanja. Kada se radi o osobnom pokretu i njegovoj svjesnoj spoznaji ne smijemo, uvijek iznova, padati pod utjecaj tuđih misli, ne smijemo ga učiti kao što učimo povijesne činjenice, strani jezik ili formule iz fizike i kemije. Pokret je naš život, tuđa misao smije biti samo poticaj za razvoj umijeća pokreta i stvaranje svoje osobne istine o njemu.
Iz umijeća razmišljanja proizlazi ideokinetička misaona slika o sebi samome. Ako uspijemo tu misao pretvoriti u pokret, to je onda jedinstveni doživljaj, uvijek novo iskustvo, nova kreacija tijela u trenutku koji svjesno spoznajemo.
Povijest filozofije se bazira na traženju uzroka za nastajanje života na zemlji i razjašnjavanju uvijeta koji su omogućili nastajanje vrste čovjek. Filozofija uma danas pokušava pronaći uzrok koji je stvorio uvjete za razvoj univerzuma misaono- osjetilno- osjećajnog u čovjeku.
Dianoetika, umjeće razmišljanja je uvjet za razvoj filozofske misli. Filozofirajući postavljamo pitanja i pronalazimo odgovore.
Šta je uzrok širenja metala? Toplina. Šta je uzrok topline? Vatra. Šta je uzrok vatre? Prelaženje jedne energije u drugu. Šta je energija? Energija je.........
Pitajući se stvaramo cijeli lanac odgovora kojima sami sebi razjašnjavamo problem i tako ulazimo u svijet hermeneutike, svijet umijeća razumjevanja. Na koncu bi se trebali priupitati: Šta je uzrok nastajanju tog lanca odgovora? Dianoetika je omogućila umovima prije nas da ostvare taj lanac, a o nama ovisi da se taj lanac ne prekine. Mi ga možemo širiti ako uistinu nastavimo njegovati dianoetiku.
Istraživanje značenja pokreta u našoj svakodnevici me navodi, kao prvo, na aspekt analize izraza koje upotrebljavamo pri aktivnostima koje dnevno izvodimo. Mi sjedamo, lijegamo, ustajemo, hodamo, jedemo, pijemo, vozimo automobil, pišemo na računalu...............
Šta je uzrok širenja metala? Toplina. Šta je uzrok topline? Vatra. Šta je uzrok vatre? Prelaženje jedne energije u drugu. Šta je energija? Energija je.........
Pitajući se stvaramo cijeli lanac odgovora kojima sami sebi razjašnjavamo problem i tako ulazimo u svijet hermeneutike, svijet umijeća razumjevanja. Na koncu bi se trebali priupitati: Šta je uzrok nastajanju tog lanca odgovora? Dianoetika je omogućila umovima prije nas da ostvare taj lanac, a o nama ovisi da se taj lanac ne prekine. Mi ga možemo širiti ako uistinu nastavimo njegovati dianoetiku.
Istraživanje značenja pokreta u našoj svakodnevici me navodi, kao prvo, na aspekt analize izraza koje upotrebljavamo pri aktivnostima koje dnevno izvodimo. Mi sjedamo, lijegamo, ustajemo, hodamo, jedemo, pijemo, vozimo automobil, pišemo na računalu...............
Filozofirajući pokret dolazim do zaključka da u zbirci tih izraza ne nalazim zrcaljenje stvarnog pokreta nego opis radnje koju izvodim. Zadaća filozofije pokreta bi bila u stvaranju okvira za pronalaženje novih izraza i pojmova koji bi nam omogućili stvarno svjesnu spoznaju pokreta unutar čina koji izvodimo.
Mi smo u stanju, jer smo za to školovani, uočiti razliku između dobre i loše literature, mi razlikujemo kemijske procese od fizikalnih, mi nijansiramo boje, razlikujemo epohe, volimo ili nevolimo određenu muziku, mi mislimo analitički i nastojimo preći na umreženo mišljenje, ali samo u području posla kojim se bavimo, no osnovu koja nam to sve omogućava ne spoznajemo dovoljno svjesno. Pokret naš svagdašnji, misao o njemu, njegova svjesna spoznaja, je ostao zanemaren bez pravog jezičnog izraza.
Metoda 4- D samopoimanje mi je omogućila da si stvorim ideokinetičke misaone slike živuće materije moga tijela. Tada sam uistinu osjetila posjedovanje mog šetog čula, moje samoosjetilnosti i samoosjećajnosti. Propriocepcija i kinestezija su oživjele u meni i ja sam doista osjetila prelaženje misaone u kinetičku energiju. Pokret u meni je postao dio mene, postao je moj pokret. Metode 4- D samostabilizacija i 4- D samomobilizacija su mi pomogle da spoznam i osjetim spiralnu dinamiku mojih pokreta, da misaonu uđem u prostore mojih zglobova i spoznam njihovu geometriju. Slijedeći zlaćanu spiralu proizašlu iz zakona zlatnog reza sam spoznala da svaki moj pokret ima svoju geometriju i da njime ostvarujem živuću arhitekturu moga tijela. "Manu propria pokret" počinje u mojoj glavi i ja ga snagom moje volje i želje za umijećem pokreta oblikujem u za druge vidljiv pokret. Na taj način sam potvrdila značenje stare poslovice "Uzmimo sudbinu u svoje ruke" i usmjerila sudbinu mojih pokreta u manu propria pokret. Umjetnost, u širem smislu, je jedan od oblika spoznaje. Diskurs i predstavljanje umjetnosti su dva načina njenog poimanja.
Misao o pokretu i njegovo predstavljanje se izražavaju isto na različite načine. Ideokinetička, misaona slika pokreta je osobno djelo. Kakva će ona biti ovisi o našem predznanju, emociji koja ju izaziva i osjećaju koji je ponovo oblikuje u novi izraz koji, na koncu možemo predstaviti kao osobnu kreaciju. Osmišljavajući pokret mi oblikujemo tijelo, kao što je davno Polyklet oblikovao svog Kopljonošu.
Mi smo u stanju, jer smo za to školovani, uočiti razliku između dobre i loše literature, mi razlikujemo kemijske procese od fizikalnih, mi nijansiramo boje, razlikujemo epohe, volimo ili nevolimo određenu muziku, mi mislimo analitički i nastojimo preći na umreženo mišljenje, ali samo u području posla kojim se bavimo, no osnovu koja nam to sve omogućava ne spoznajemo dovoljno svjesno. Pokret naš svagdašnji, misao o njemu, njegova svjesna spoznaja, je ostao zanemaren bez pravog jezičnog izraza.
Metoda 4- D samopoimanje mi je omogućila da si stvorim ideokinetičke misaone slike živuće materije moga tijela. Tada sam uistinu osjetila posjedovanje mog šetog čula, moje samoosjetilnosti i samoosjećajnosti. Propriocepcija i kinestezija su oživjele u meni i ja sam doista osjetila prelaženje misaone u kinetičku energiju. Pokret u meni je postao dio mene, postao je moj pokret. Metode 4- D samostabilizacija i 4- D samomobilizacija su mi pomogle da spoznam i osjetim spiralnu dinamiku mojih pokreta, da misaonu uđem u prostore mojih zglobova i spoznam njihovu geometriju. Slijedeći zlaćanu spiralu proizašlu iz zakona zlatnog reza sam spoznala da svaki moj pokret ima svoju geometriju i da njime ostvarujem živuću arhitekturu moga tijela. "Manu propria pokret" počinje u mojoj glavi i ja ga snagom moje volje i želje za umijećem pokreta oblikujem u za druge vidljiv pokret. Na taj način sam potvrdila značenje stare poslovice "Uzmimo sudbinu u svoje ruke" i usmjerila sudbinu mojih pokreta u manu propria pokret. Umjetnost, u širem smislu, je jedan od oblika spoznaje. Diskurs i predstavljanje umjetnosti su dva načina njenog poimanja.
Misao o pokretu i njegovo predstavljanje se izražavaju isto na različite načine. Ideokinetička, misaona slika pokreta je osobno djelo. Kakva će ona biti ovisi o našem predznanju, emociji koja ju izaziva i osjećaju koji je ponovo oblikuje u novi izraz koji, na koncu možemo predstaviti kao osobnu kreaciju. Osmišljavajući pokret mi oblikujemo tijelo, kao što je davno Polyklet oblikovao svog Kopljonošu.
Kod skulptora je dlijeto u ruci njegova produžena misao, njegova misaona slika klesanjem postaje umjetničko djelo, vidljivi izraz njegovih osjećaja. To se u filozofiji umjetnosti naziva logičnim izrazom stvaraočeve osjetilnosti. Umjetničko djelo je prezentacija simbola, koji svojim dimenzionalnim izrazom postaju razumljivi. Gledajući skulpturu mi ne govorimo o njenoj ljepoti, nego o njenom izrazu, o doživljaju trenutka promatranja, koji u nama budi emociju, koju mi onda, razmišljajući dalje, pretvaramo u trajni osjećaj. Skulptura tako ostaje kao misaona slika pohranjena u našem pamćenju, slika koja budi uvijek "upravo taj osjećaj" pri ponovnom susretu s njom.
Tu onda više nije važno dobro poznato, kliše pitanje " Šta je umjetnik želio reći?", tu se ne radi o subjektivnom osjećaju umjetnika, nego o osobnom pitanju"Šta ja osjećam gledajući njegovo djelo?". Naš problem, u svjesnoj spoznaji jednog umjetničkog djela, je u tome da mi ne poznajemo umjetnike, nego učimo o njima i njihovim djelima posredstvom napisanih kritika o njima. Povijest umjetnosti nam nameće misao i doživljaj onih koji su ta djela iz svoje perspektive proučavali.
Kako opisati misaonu sliku, kojim riječima se služiti kada, za onaj najintimniji doživljaj, za qualiu stanja, one još uvijek nisu pronađene.
Petar Barišić, profesor na Akademiji likovnih umjetnosti i kreativan skulptor iz Zagreba, stvara "čuđenja vrijedna" djela.
Željela bih da mogu nekom do sada ne poznatom silom preći u kvantno stanje i teleportirati se neprimjetno u emocionalnost Petra Barišića kada on stvara jednu od njegovih pokretnih skulptura. Tada bi "Ljubavna ljuljačka božice Tanit" , koju svaki dan u mojoj dnevnoj sobi promatram, imala za mene, možda, neko drugo značenje. Svjesna da je to nemoguće ja doživljavam skulpturu mojim očima i tu vizualnu sliku, koja u meni budi emociju ugode, pretvaram u osjećaj ljubavi koji je po mom sudu Tanit trebala osjećati ljuljajući se na svojoj ljuljački.
Tako promatrajući skulpturu ja više ne razmišljam o Petru umjetniku, nego o Petru čovjeku i čudim se njegovom djelu i kao čovjek doživljavam svoj osjećaj, stvaram svoju filozofiju tog umjetničkog djela.
Filozofija pokreta je mudrost tijela, pa bi, tijelu za ljubav, trebali naučiti stvarati osobne simbole kojima ćemo znati izraziti njegova stanja. Ja danas više ne ustajem sa stolice, nego pri samoj pomisli na ustajanje, moj pokret postaje vodoskok čije se kapljice uzdižu ka suncu. Dok hodam moji koraci postaju umjetničko klizanje na ledu, dok usisavam prašinu ja plešem tango, dok se tuširam flamengo. Uspjela sam pokret pri svakoj radnji koju dnevno obavljam pretvoriti u ideokinetičku misaonu sliku, a sam čin osmisliti manu propria pokretom. 4- D samopoimanje mi je omogućilo da osjetim moje unutarnje napetosti, na kojim mjestima se nalaze slijepe točke moje samospoznaje, crne rupe u univerzumu misaono- osjetilno- osjećajnog u meni. U tim crnim rupama nestaju naši korektno izvedeni pokreti, a iz njih se širi energija koju osjećamo kao bol.
Dinamika naših mentalnih stanja je u uskoj povezanosti s dinamikom umjetnosti i tako se one jedna kroz drugu mogu interpretirati. Ja shvaćam moj posao, fizioterapiju, kao pretvaranje obične mehanike u umijeće pokreta pa zbog toga se uvijek iznova pozivam na umjetnost koja u svojoj osnovi ima proces samoosjetilnosti.
2 Kommentare:
Što je to qualija, odakle ta riječ potječe, kako to da se piše sa Q i sa J....?
qualija je riječ u upotrebi u hrvatskom jezičnom području...u filozofskom vokabularu ostaje qualia koja vuče korijen iz latinskog i znači odprilike "kao stvoreno"....pierce, američki filozof ju je prvi upotrebio 1866- god, au filozofski riječnihk je ušla 1929- te godine......
što se slova J tiče, pa mi ga stavljamo i u riječi percepcija, terapija,dinastija......nabrajanju nikad kraja.......:)))
Kommentar veröffentlichen