U Berninijevoj (Lorenco Bernini, 1598- 1680) skulpturi "Personifikacija zore" Dafne se, trenutak prije nego je uhvati bog Sunca, pretvara u grm. Barokni umjetnik je želio dočarati kretanje i dao skulpturi ritam i dinamiku svog doživljaja.
Promatrajući skulpturu u meni se budi sinestezija osjećaja pa očima osjećam miris svitanja i grma, a zelena boja lovora se mješa s nijansama ružičaste boje mladog tijela djevojke u bijegu. Spoznajem spiralni pokret koji proizlazi iz cijelog djela, taj pokret dominira i oblikuje prostor, čujem vjetar i vidim kao leprša kosa Apolona i Dafne, osjećam pokret njegove ruke na njenom tijelu, a dinamika cijele skulpture mi oživljuje mit i dočarava spoznaju tog sudbonosnog trenutka.
Ljudsko tijelo misli, diše, spoznaje i pamti na sebi svojstven način, pa se ono, slično prirodi iz koje se razvilo, ponekad u svojoj hirovitosti i osvećuje čovjeku erozijama zglobova, bujicama suza, sušom osjetila, požarom u mišićima, erupcijama vulkana u glavi, potresima iz kojih ostaju samo ruševine nekadašnjeg uspravnog stava.Pokret tijela bi se trebao, prateći promjene i modu ljudskog odjevanja, isto tako mijenjati i oslobađati. Iz nekada ukočenih, potpuno neprirodnih salonskih pokreta on bi trebao postati slobodna kreacija pojedinca, performance njegovih trenutačnih misli, želja i raspoloženja.
Čovjek se izborio za demokraciju duha, slobodu svojih misli i tako postao sudionikom pri stvaranju uvjeta za svoj bolji i ljepši život. Sloboda pokreta bi tako trebala postati pokazateljem unutarnje estetike svakog pojedinog čovjeka, izraz njegova umijeća u skladu s kulturom u kojoj odrasta i koju stvara, pokazatelj stupnja civilizacije do koje se izdigao.
"Pokret mojih suvremenika je estetičan i pun emocionalnog izraza, jer oni su slobodni pa tako i kreativni. U njihovom tijelu pokret živi, oni sami proizvode, tu valovitu, ali nikad do kraja definiranu snagu. Iako obučeno, tijelo se pokretom odaje u svojoj nagosti naglašavajući svoj oblik, svoju zrelost, a ne svoje razgolićeno divljaštvo. Čovjek današnjice svojim pokretom pokazuje harmoničan izraz svog cijelog bića." ovo je moj san o tijelu i pokretu koji sam opisala u eseju "Utopija kreativnosti svakodnevnog pokreta"
Što učiniti da ta utopija prestane biti utopija?
Koncentracija je sposobnost usmjeravanja svih tokova svjesti na jednu točku. Za početak neka to bude zadnja točka zlatnog reza, do koje dolazimo sljedeći dinamičku spiralu naših misli. To je točka u kojoj se na slici "Nastajanje svijeta" dodiruju vrškovi prstiju Stvoritelja i Adama.
To je točka prividnog mira iz koje možemo ostvariti sve što želimo. Osjetivši točku prividnog mira u sebi probajte jednu minutu ne misliti, baš, ništa. To se čini teško, ali je vježbanjem izvedivo. Ponavljajte taj trenutak dok se ne počnete osjećati "nekako" drugačije.
"Osjećanje osjećaja" koji će se pri tome u vama pojaviti će vam pomoći u daljem usmjeravanju misli i usredotočenost na novu točku.
To djeluje umirujuće i oslobađa u mozgu potrebno mjesto za nove sadržaje. Na takvim vježbama se baziraju mnoge tehnike meditacije, opuštanja i koncentracije. Veliki sportaši i glumci dokazuju da se koncentracijom mogu ostvariti uspjesi u postizanju zadatih ciljeva. U baletu i modernom plesu se tehnike izvođenja pokreta sastoje 99% od svjesne koncentracije.
Koncentrirajte se na rameni pojas i zamislite da se oko svakog zgloba zatvara kugla koja lebdi kao balon i nosi vaša ramena.
Koncentrirajte se na zdjelicu. Zamislite da je ona papirnati zmaj, a trtica končić koji joj određuje smjer kretanja. Zmaj se pokreće na vjetru, a končić je misao kojom vi osjećate njene pokrete.
Kada spoznate snagu svojih misli i iz njih proizašlu spoznaju o vašim mogućnostima pokušajte usredotočiti svoju pažnju na procese u vašem tijelu.Usredotočite se na disanje ili otkucaje srca.
Sljedeća vježba koncentracije trebala bi biti usmjeravanje svjesti na neki dio tijela i čekanja da se misli pretvore u stvarni osjećaj i da to anatomsko ustrojstvo postane misaona slika i stvarno dio vašeg uma.
Počnite s ramenom, laktom, ručnim zglobom, šakom i prstima. Zamislite ih kao staklene kugle u kojima ćete onda vidjeti početke pokreta vaših ruku, šaka i prstiju.
Gledajte svoje zglobove u isto vrijeme s različitih strana. Mjenjajte u mislima svoje mjesto promatranja dijelova tijela: od naprijed, straga, sa strane.
Usredotočenjem misli na dijelove tijela stvarate svoje anatomske slike, doživljavate ono što ste inače vidjeli samo na roentgenskim slikama ili u anatomskom atlasu. Misaona slika zgloba neka bude prozračna kugla da bi u njoj mogli slijediti zlatni rez i u svakom zglobu otkriti točku njegove dinamičke ravnoteže iz koje će svaki pokret biti skladno izveden.
Tako anatomija tijela i pokreta postaje vaše dinamičko iskustvo.
Zamislite oblike vaših kostiju, prema funkciji kojoj služe. Dugačke kosti udova neka budu cijevi u čijim šupljinama nastaju krvna zrnca, probajte zamisliti taj prostor u kojem je neprestano gibanje koje inače ne doživljavate svjesno. Misaona slika kostura koji je u stalnom pokretu može vam pomoći da spoznate vječni tok rijeke života u sebi i "Panta Rei"/ Sve teče/ prestaje biti samo napamet naučena Heraklitova izreka.
Promatrajući skulpturu u meni se budi sinestezija osjećaja pa očima osjećam miris svitanja i grma, a zelena boja lovora se mješa s nijansama ružičaste boje mladog tijela djevojke u bijegu. Spoznajem spiralni pokret koji proizlazi iz cijelog djela, taj pokret dominira i oblikuje prostor, čujem vjetar i vidim kao leprša kosa Apolona i Dafne, osjećam pokret njegove ruke na njenom tijelu, a dinamika cijele skulpture mi oživljuje mit i dočarava spoznaju tog sudbonosnog trenutka.
Ljudsko tijelo misli, diše, spoznaje i pamti na sebi svojstven način, pa se ono, slično prirodi iz koje se razvilo, ponekad u svojoj hirovitosti i osvećuje čovjeku erozijama zglobova, bujicama suza, sušom osjetila, požarom u mišićima, erupcijama vulkana u glavi, potresima iz kojih ostaju samo ruševine nekadašnjeg uspravnog stava.Pokret tijela bi se trebao, prateći promjene i modu ljudskog odjevanja, isto tako mijenjati i oslobađati. Iz nekada ukočenih, potpuno neprirodnih salonskih pokreta on bi trebao postati slobodna kreacija pojedinca, performance njegovih trenutačnih misli, želja i raspoloženja.
Čovjek se izborio za demokraciju duha, slobodu svojih misli i tako postao sudionikom pri stvaranju uvjeta za svoj bolji i ljepši život. Sloboda pokreta bi tako trebala postati pokazateljem unutarnje estetike svakog pojedinog čovjeka, izraz njegova umijeća u skladu s kulturom u kojoj odrasta i koju stvara, pokazatelj stupnja civilizacije do koje se izdigao.
"Pokret mojih suvremenika je estetičan i pun emocionalnog izraza, jer oni su slobodni pa tako i kreativni. U njihovom tijelu pokret živi, oni sami proizvode, tu valovitu, ali nikad do kraja definiranu snagu. Iako obučeno, tijelo se pokretom odaje u svojoj nagosti naglašavajući svoj oblik, svoju zrelost, a ne svoje razgolićeno divljaštvo. Čovjek današnjice svojim pokretom pokazuje harmoničan izraz svog cijelog bića." ovo je moj san o tijelu i pokretu koji sam opisala u eseju "Utopija kreativnosti svakodnevnog pokreta"
Što učiniti da ta utopija prestane biti utopija?
Koncentracija je sposobnost usmjeravanja svih tokova svjesti na jednu točku. Za početak neka to bude zadnja točka zlatnog reza, do koje dolazimo sljedeći dinamičku spiralu naših misli. To je točka u kojoj se na slici "Nastajanje svijeta" dodiruju vrškovi prstiju Stvoritelja i Adama.
To je točka prividnog mira iz koje možemo ostvariti sve što želimo. Osjetivši točku prividnog mira u sebi probajte jednu minutu ne misliti, baš, ništa. To se čini teško, ali je vježbanjem izvedivo. Ponavljajte taj trenutak dok se ne počnete osjećati "nekako" drugačije.
"Osjećanje osjećaja" koji će se pri tome u vama pojaviti će vam pomoći u daljem usmjeravanju misli i usredotočenost na novu točku.
To djeluje umirujuće i oslobađa u mozgu potrebno mjesto za nove sadržaje. Na takvim vježbama se baziraju mnoge tehnike meditacije, opuštanja i koncentracije. Veliki sportaši i glumci dokazuju da se koncentracijom mogu ostvariti uspjesi u postizanju zadatih ciljeva. U baletu i modernom plesu se tehnike izvođenja pokreta sastoje 99% od svjesne koncentracije.
Koncentrirajte se na rameni pojas i zamislite da se oko svakog zgloba zatvara kugla koja lebdi kao balon i nosi vaša ramena.
Koncentrirajte se na zdjelicu. Zamislite da je ona papirnati zmaj, a trtica končić koji joj određuje smjer kretanja. Zmaj se pokreće na vjetru, a končić je misao kojom vi osjećate njene pokrete.
Kada spoznate snagu svojih misli i iz njih proizašlu spoznaju o vašim mogućnostima pokušajte usredotočiti svoju pažnju na procese u vašem tijelu.Usredotočite se na disanje ili otkucaje srca.
Sljedeća vježba koncentracije trebala bi biti usmjeravanje svjesti na neki dio tijela i čekanja da se misli pretvore u stvarni osjećaj i da to anatomsko ustrojstvo postane misaona slika i stvarno dio vašeg uma.
Počnite s ramenom, laktom, ručnim zglobom, šakom i prstima. Zamislite ih kao staklene kugle u kojima ćete onda vidjeti početke pokreta vaših ruku, šaka i prstiju.
Gledajte svoje zglobove u isto vrijeme s različitih strana. Mjenjajte u mislima svoje mjesto promatranja dijelova tijela: od naprijed, straga, sa strane.
Usredotočenjem misli na dijelove tijela stvarate svoje anatomske slike, doživljavate ono što ste inače vidjeli samo na roentgenskim slikama ili u anatomskom atlasu. Misaona slika zgloba neka bude prozračna kugla da bi u njoj mogli slijediti zlatni rez i u svakom zglobu otkriti točku njegove dinamičke ravnoteže iz koje će svaki pokret biti skladno izveden.
Tako anatomija tijela i pokreta postaje vaše dinamičko iskustvo.
Zamislite oblike vaših kostiju, prema funkciji kojoj služe. Dugačke kosti udova neka budu cijevi u čijim šupljinama nastaju krvna zrnca, probajte zamisliti taj prostor u kojem je neprestano gibanje koje inače ne doživljavate svjesno. Misaona slika kostura koji je u stalnom pokretu može vam pomoći da spoznate vječni tok rijeke života u sebi i "Panta Rei"/ Sve teče/ prestaje biti samo napamet naučena Heraklitova izreka.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen